Kanjon Mrtvice – informacije i zanimljivosti

0

Ukoliko postoji mesto u Crnoj Gori koje se može posmatrati kao njeno jezgro ili centar, kako po geografskom položaju, tako i po drugim svojim osobinama, onda bi to mogao biti kanjon Mrtvice.

Oni koji vole ovu zemlju znaju da kažu da su Durmitor, Prokletije, Sinjajevina i Moračke planine pluća Crne Gore, a kanjon Mrtvice njeno srce jer tu dragocena tečnost pršti od radosti.

Kako se sve dublje krećete duž korita Mrtvice idući ka njenom izvorištu, tako je ova reka sve razigranija i glasnija. Huk vode vas prati celim tokom, pa se na ovaj zvuk čovek brzo navikne.

Ako kojim slučajem poželite potpunu tišinu, neće vas razočarati što vas ova reka ne može poslušati jer upravo njena buka i grmljavina ispunjavaju čoveka nekakvom novom snagom i oživljavaju sve ono što je zamrlo u vašem biću. Mladost ove bistre vode je, prosto, zarazna.

Kako se Mrtvica bliži Morači i stapa sa njom, tako postaje sve tiša i mirnija, staloženija i zrelija. Iako se ova reka doživljava kao “mlada” i “ničemu vična”, ona ipak ima svoju bogatu istoriju. Priču o Mrtvici su obeležila dva Danila.

Jedan od njih, crnogorski knez, izabrao je baš Mrtvicu da preko nje sagradi Danilov most koji će posvetiti svojoj majci, daleke 1858. godine. Kamenim skokom u dva luka preko Mrtvice, Danilo je pomogao meštanima da spoje razdvojene obale, a majka je dobila najlepši poklon i to u svom zavičaju.

Ovaj poklon je sklonjen od pogleda i uljuljkan u divljini zaboravljenog pejzaža.

Ako se od Danilovog mosta ide levom obalom, nakon 15-ak minuta se stiže do “kapije želja”. Kapiju čine dve podbočene, ukošene stene. Najverovatnije je neka davnašnja, silovita bujica izdubila između njih prolaz i ostavila otvor u obliku suze kroz koju vas posmatra Mrtvica u tirkiznoj boji.

Ovde postoji tabla sa uputstvom kako da zamislite želju koju će vam ispuniti vila sa Maganika: “Da bi se želja ispunila potrebno je na ovom mestu, uz neku želju, u punoj tišini baciti kamen. Pritom želja mora biti čista i ne sme biti na štetu drugoga, jer će se u suprotnom vratiti nesrećom.”

Drugi Danilo vezan za reku Mrtvicu jeste general Danilo Jauković. Čitava priča se izdešavala 1973. godine kada je general sa vojskom i narodom ovoga kraja minirao stene i isklesao prolaz.

Na taj način je povezao sela Velje Duboko i Mrtvo Duboko.

Mrtvičke grede od tada broje nekoliko stotina metara, a fotografije koje napravite na ovom mestu govore mnogo više od reči.

Kako doći do kanjona Mrtvice?

Za kanjon Mrtvice se govorilo oduvek da je možda i najlepši kanjon nekadašnje Jugoslavije. Ovaj kanjon se nalazi u podnožju Maganika i zaista je sakriven od civilizacije i netaknut ljudskom rukom.

Ako se ide od Kolašina ka Podgorici, treba proći 30 km da bi se došlo do sela Međurečje. Na magistrali postoji znak na desnoj strani puta.

Ukoliko se prati ovaj znak, skreće se na asfaltni put koji meri stotinu metara, pa se dođe do čeličnog mosta pored koga se parkiraju automobili i odatle se nastavlja peške. I ovde je postavljena tabla, tako da se ne možete zbuniti.

Pešečka staza vodi na levo u pravcu ušća reke Mrtvice u reku Moraču. Savetuje se da se ne spuštate do samog ušća, nego treba ispratiti stazu udesno kako bi se išlo poviše toka Mrtvice. Zatim idete kroz lepu prirodu ka kanjonu. Staza je obeležena i kreće se kroz šumu.

Iz šume imate divan pogled na reku i njenu svetlozelenu boju.

Idući ovom stazom naići ćete na Danilov most iz 1858. godine koji smo već spomenuli. Most ne treba prelaziti, nego treba ići stazom koja vodi iznad Danilovog mosta ka šumi i kroz šumu.

Kada se izađe iz šume, staje se na put od makadama. Ovaj put vodi ka kući Bulatovića. Sa ovog puta ne treba skretati i stići ćete tačno ispred kuće. Put je dugačak 2 km.

Kada prođete kuću Bulatovića, staza će vas odvesti na dole, do malog potoka preko koga ćete preći. Onda nailazite na kapiju, prođete je i naći ćete se na jednoj livadi na kojoj je napravljena još jedna kuća.

Pored kuće ide staza kojom stižete do ulaza u kanjon Mrtvice.

Na ulazu u kanjon stoji drvena tabla koja označava početak kanjona. Kanjon Mrtvice je dug 8 km, a kraj mu je u selu Velje Duboko. Kada dođete do kraja, odnosno do sela Velje Duboko, odatle možete da dođete do Moračkih planina, odnosno do Kapetanovog jezera.

Jedna od prvih atrakcija u kanjonu Mrtvice jeste most koji vodi ka mestu Mrtvo Duboko. Postoji oznaka koja vodi preko mosta.

Od oznake do Kapije želja treba hodati 15-ak minuta. Staza potom vodi ka Mrtvičkim gredama, a sve vreme, duž puta, imate divan pogled na kanjon. Priroda je zaista nestvarna.

Napokon, stiže se i do Mrtvičkih greda. Šta su Mrtvičke grede? Ovo mesto je u stvari naziv za stazu koju je napravio general Jauković Danilo 1973. godine. Već smo spomenuli da je on stazu probio dinamitom ne bi li spojio sela Velje Duboko i Mrtvo Duboko.

Prizor je neobično lep. Kao da putujete kroz same stene kanjona. I odozgo i odozdo je kamen, a sa strane, u dubini, teče reka.

Iza toga, stoji oznaka za mesto “Plaža”. Posle toga se možete vratiti istim putem do parkinga.

Reka Mrtvica – neobično ime za reku

Reka Mrtvica izvire na 1200 metara nadmorske visine ispod Sinjajevine. Sve dok ne utekne u reku Moraču ona u sebe prima brzake i planinske potoke, te se od njih stvaraju zaista velike bujice, vodopadi i brojne kaskade.

Tok reke Mrtvice ide između planina Maganik i Sinjajevina nekih 15-ak kilometara i na tom putu kleše zaista veličanstven put kroz izvanredno lep svet prirode.

Ime reke Mrtvice je zaista neobično, skoro zastrašujuće. Ona je izuzetno hladna, ali od nje se ne treba plašiti. Svako ko je vidi, zaljubiće se u nju na prvi pogled. Legenda kaže da je ime reke vezano za strašnu nepogodu koja je pogodila ovaj kraj Crne Gore.

Nekada davno su pali veliki snegovi, pa se zbog toga Kapetanovo jezero izlilo. Nakon toga su se planinske bujice sastavile sa rekom i zajedno su silovito išle kroz kanjon i brisale sve pred sobom (možda čak i grobove).

Ovo vodeno čudo je potom došlo do sela koje se zove Mrtvo Duboko i tako su i selo i reka dobili svoje ime. U okolini kanjona se prepričava i drugačija priča. Meštani kažu kako je voda u reci izuzetno hladna, pa se ni mrtav čovek ne bi kupao u njoj!

Možda najlepša verzija legende o nastanku imena reke jeste ona po kojoj je reka dobila ime zbog svog poniranja (umiranja) i ponovnog pojavljivanja.

Od svog izvora, pa sve do vodopada po imenu Bijele Nerine, Mrtvica mnogo puta ponire i nanovo se javlja. Od sela Nerine, do ušća u Moraču u selu Međurečje, ne presušuje, nego je postojana.

Na kraju krajeva, potpuno je svejedno kako je reka dobila ime. Važno je da je ona jedna prelepa planinska reka, bistra, hladna, nepredvidiva i brza u pojedinim delovima.

Iskusni planinari i prirodnjaci tvrde da se voda može piti jer je neverovatno čista. U reci Mrtvici žive lipljani i pastrmke i to u velikom broju.

Lepa mesta u kanjonu Mrtvice

Posebno lepo mesto u kanjonu Mrtvice su tzv. Afroditine kade. To je mesto gde se reka primiruje i razliva u divnoj nijansi tirkizne boje ispunjavajući prirodno isklesan kameni bazen. Nema onog ko nije poželeo da uskoči i okupa se ovde, naročito ako planinari i pešači po vrelom letnjem danu.

Ipak, za to je potrebna velika hrabrost jer je voda toliko hladna da joj fali samo četiri stepena manje pa da se smrzne.

Vodopadi Beli Nerini su još jedan segment kanjona Mrtvice pred kojim zastaje dah. Ovi penušavi, snažni, beli vodopadi se uz jak i gromoglasan huk bukvalno stropoštavaju u reku i voda liči na pomahnitalo čudesno biće koje je toliko glasno da od njega odzvanja čitav kanjon Mrtvice.

Kada se prođu Beli Nerini, dolazi se do fantastične šume iz bajke koju mnogi zovu opravdano Magična šuma.

Stabla su iskrivljena i obrasla u mahovinu, a neobični primerci biljaka zaista pobuđuju znatiželju i uzbuđenje jer liče na izmišljenu scenografiju iz nekog filma (žanr – epska fantastika).

Kapija želja o kojoj smo već rekli nekoliko reči na početku je zaista izuzetno lepo i romantično mesto.

Večni zagrljaj dve stene sa oknom koje podseća na suzu i kroz koje se vidi već nekoliko puta pomenuta tirkizna voda reke, teraju svakoga ko se nađe na ovom mestu da poveruje u vile sa Maganika.

Loading...

Pogledajte i ovo Još tekstova od autora