Priboj – zanimljivosti
Na samoj tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, u Zlatiborskom okrugu, smešten je gradić Priboj. Ova simpatična varoš poznata je najviše po skraćenici FAP, odnosno čuvenoj fabrici autobusa i kamiona. Priboj je, međutim, mnogo više od toga.
Samo 5 kilometara od centra grada nalazi se Pribojska banja, poznata po lekovitosti termomineralnih izvora i manastir Sveti Nikola koji datira iz 12. veka. U centru Starog Priboja nalazi se Hasan-agina Džamija, sagrađena polovinom 18. veka, kao i Zavičajni muzej u kome se čuvaju, izučavaju i prezentuju umetničko-istorijska i kulturna baština Priboja.
Priboj je opština bogatog kulturnog života, poznata po Limskim večerima poezije i međurepubličkom dečjem dramskom stvaralaštvu. Takođe, Priboj je grad sporta, gde poseban doživljaj pruža splavarenje Limom.
Kada je reč o pribojskom kulturnom životu, neizostavno je spomenuti i Dane Danila Lazoviča, manifestaciju koja se održava od 2013. godine, a u čast našeg prerano preminulog slavnog glumca. Za Danila Lazovića kažu da je bio uvek na stranih mladih početnika zbog čega je ovaj festival i posvećen mladima i podršci na njihovom putu.
Danilo Lazović
Jedna od najpoznatijih ličnosti iz Priboja, tačnije iz naselja Brodareva u okolini ovog gradića jeste upravo Danilo Lazović. Da je živ, ove godine bi otišao u penziju, ovako nam ostaje da se putem video snimaka sećamo bravura ove glumačke gromade. Odigrao je gotovo sto uloga na televiziji i na filmu, a kao član Narodnog pozorišta, Ateljea 212 i Zvezdara teatra, ostao je upamćen po ulogama u „Klaustrofobičnoj komediji“, te drami „Mala“, koja je doživela i svoju filmsku verziju početkom devedesetih. Pozorišna publika ga se naročito seća po ulogama koje su nastajale iz pera naših romantičara, i to po ulozi Vuka u drami „Stanoje Glavaš“, po tekstu Đure Jakšića, kao i naročito po ulozi Vladike Danila u Njegoševom „Gorskom vijencu“. Na neki način, predstavljao je sponu između naše duhovne i svetovne književnosti, glumac koji je možda i najbolje promovisao gusle kao deo nasleđa Srba i Crnogoraca, o čemu govori i njegovo članstvo u guslarskom društvu „Radovan Bećirović Trebješki“.
Jedna od prvih uloga, kojom se probio među širu publiku, predstavlja uloga Srbe u seriji „Otpisani“, mladića koji je šegrt u optičarskoj radnji, koji, pred strašnim Stevom Žigonom, u ulozi Krigera, izgovara, sada već kultnu repliku: „Fašizam ne mrze samo komunisti, već i svi pošteni ljudi“. Najviše gledalaca pamti ga po, sada već kultnim ulogama, Šćepana Šćekića i Bogoljuba Gagića – Čerčila u serijama Siniše Pavića. Neretko se čuje da je Danilo Lazović kupio besmrtnost ovim ulogama: toliko su maestralno odigrane, da je ljudima bilo potpuno nepojmljivo kada bi ovog stamenog Brodarca videli njegove mudre odgovore u raznim intervjuima na televiziji.
Ovih dana kulturno-umetnička redakcija Radio televizije Srbije na svom „jutjub“ kanalu dnevno emituje po jednu epizodu serije „Srećnih ljudi“, u kojoj je jedan od najomiljenijih likova upravo lik koga je tumačio Danilo Lazović, švajcarski penzioner iz Lugana, poreklom iz Crne Gore – Šćepan Šćekić. Kako je svojevremeno pričao Lazović, lik simpatičnog Šćekića gradio je po uzoru na svog strica Dušana. U liku Šćepana ležao je dokaz da narod ima nasušnu potrebu za zabavom.