Pusta reka – informacije i zanimljivosti
Kako je u svoje vreme zabeležio naš čuveni akademik i putnik po Srbiji, Milan Đ. Milićević, oblast Puste reke nekada i nije bila tako pusta kao što je danas slučaj.
On tvrdi da se ovaj kraj naše zemlje nazivao samo Reka i da nije imao ovaj prvi, tužni deo imena.
Pustom rekom se imenuje i reka i oblast koja je određena slivom ove reke. Jednu među ove oblasti čine brda i planine Pasjača i Radan, a drugu dolina kojom teče Južna Morava i koja se završava kod Doljevca.
Pusta reka je plodan kraj koji se sastoji od širokih ravnica i padina, pitomih brda i planinskih visova sa mnogim izvorima.
Zašto je ovako ispunjen krajolik dobio mračan naziv Pusta reka, nije do kraja jasno. Možda je on nastao u određenom izuzetno bolnom i teškom trenutku u istoriji, a možda i nije.
Postoji predanje koje kaže kako je u ovoj reci koja je u jednom trenutku u prošlosti silno nabujala, život izgubilo u istom trenu devetoro braće. Može biti da je ovo bio razlog da reka dobije atribut “pusta”.
I kao da je ovaj trenutak iz prošlosti anticipirao buduću sudbinu pustorečkog kraja – trenutna slika zaseoka i sela nimalo nije lepa i vesela.
Ovaj kraj je doživeo da ga većina stanovnika napušta, pa je zaista pust.
Nekada su u oblasti Puste reke živeli narodi različitog porekla. Bilo je porodica iz Crne Trave, okoline Vranja, sa Vlasine, iz Vojvodine, ali i iz Makedonije. Prve istorijske pisane podatke dao je Mihajlo Lukarević, još sredinom 15. veka.
Ovaj čovek je bio dubrovački trgovac i voleo je da zapisuje ono što vidi i upozna.
Tako je u njegovoj zaostavštini pronađen spis u kome spominje Podgoru (stari naziv za Pustu reku) i sela Miljaicu, Ivanje i dr.
Na teritoriji opštine Bojnik, koja se smatra centralnim mestom pustorečkog kraja, pronađeni su ostaci rimskog naselja na samoj obali Puste reke.
Između Bojnika i sela Donji Konjuvac iskopana je glava rimskog građanina od mermera.
Ovaj artefakt se čuva u Narodnom muzeju u Leskovcu i svedoči o tome da je dolina Puste reke bila naseljena još u davna vremena.
Burna istorija nije zaobišla pustorečki kraj. Zapamćene su mnoge žrtve u oba velika rata, a posebno je zabeležen dan kada je bugarska vojska u toku Drugog svetskog rata likvidirala preko 500 stanovnika mesta Bojnik za samo jedan dan.
Svake godine, 17. februara, Bojničani obeležavaju uspomenu na ove ljude i tragičan događaj tako što na komemoraciji čitaju Povelju živih.
Varoš Bojnik danas broji oko 12.500 duša (zajedno sa okolnim selima). Ovo mesto leži baš na Pustoj reci, u podnožju planine Radan. Mesta koja su blizu Bojnika su Kuršumlija, Lebane, Prokuplje, Medveđa i Leskovac.
I pored prirodnih lepota, bogate prošlosti i čestitih ljudi, ovaj kraj nije ni upola turistički iskorišćen kao što bi mogao da bude!
Rečni tok Puste reke
Pusta reka teče dužinom od 71 km i uliva se u Južnu Moravu. Izvire ispod najvišeg vrha Radan planine, a čine je Dragodelske, Statovačke i Kurtiške reke koje se spajaju u Kruškaru.
Dolina koju pravi Pusta reka razlikuje se i po dubini i po širini u zavisnosti od delova toka.
Na primer, dolina je relativno uska do sela Slavnik i ima dubinu do 150 m. Korito je ovde sastavljeno od stena, pa reka liči na bujicu. Kako prođe selo Dragovac, dolina počinje da se širi.
Razlog tome je ulazak u Leskovačku kotlinu. Korito Puste reke je u Leskovačkoj kotlini mnogo pliće i prilično je vijugavo, pa se zbog toga reka često izliva i dovodi do plavljenja Bojničkog polja.
Pre Bojnika, Pusta reka puni Brestovačko jezero. Krajem 70-ih godina prošlog veka, u Gornjem Brestovcu je podignuta brana.
Na taj način je pregrađena Pusta reka i nastalo je jezero koje služi Lebanu i Bojniku jer ih snabdeva vodom. Jezero je smešteno na skoro 400 m nadmorske visine i zahvata površinu od oko 80 hektara.
Ovo jezero ima dobre uslove za razvoj rekreativnog, izletničkog i ribolovnog turizma, okruženo je livadama i niskim šumama.
Nakon Brestovačkog jezera, Pusta reka teče dalje prema Bojniku, i tu joj se sa desne strane pridružuje Kamenička reka koja je njena najduža pritoka.
Blizu ušća Toplice, nadomak Doljevca, Pusta reka se uliva u Južnu Moravu i tu završava svoje putovanje.
Značajna arheološka otkrića u blizini Puste reke – Caričin grad
Ostaci vizantijske crkve, mozaici i ukrašeni stubovi svedoče o nekadašnjem sjaju Caričinog grada na jugu Srbije.
Izgradio ga je vizantijski car Justinijan kao svoju zadužbinu pre 15 vekova, a prostirao se na nekoliko stotina hektara.
Iako jedan od najznačajnijih vizantijskih gradova na ovim prostorima, on je najmanje istražen i zaštićen. O gradu i njegovim objektima brine samo jedna osoba.
Caričin grad bio je jedan od najmoćnijih vizantijskih gradova u 6. veku. Prva ozbiljnija istraživanja na ovom lokalitetu urađena su 1912. godine, a do danas nije u potpunosti istražen.
Već osam godina Caričin grad čeka da bude stavljen na UNESCO-vu listu svetske kulturne baštine.
Razlog ovolikom čekanju je nezainteresovanost i sporost države Srbije koja bi od ovoga imala samo korist.