Banje za reumu, zglobove, kosti i kičmu u Srbiji
Boravak u bilo kojoj banji blagotvorno deluje na zdravlje čoveka. Ipak, kada je preporuka lekara odlazak na banjsko lečenje i kada se u sklopu terapije navodi da bi boravak ili rehabilitacija u banji bili od izuzetne koristi, onda se strogo vodi računa da banja bude indikovana baš za taj određeni problem.
Većina banja u Srbiji je pogodna za sve one koji pate od reume i bolesnih zglobova, isto kao što se u većini mogu rehabilitovati ljudi koji se oporavljaju od povrede kostiju i kičme.
Banje u Srbiji koje leče i pomažu kod reumatskih oboljenja su: Bukovička banja, banja Vrdnik, Vrnjačka banja, banja Vrujci, Atomska banja, Banja Junaković, Kanjiža, Lukovska banja, Novopazarska banja, Ovčarska banja, Banja Palić, Rusanda, Sokobanja, Sijarinska banja, Palanački Kiseljak, Selters banja, Ribarska banja, Bogutovačka banja, Mataruška banja, Jošanička banja, Banja Vrnjci, Brestovačka banja, Prolom banja, Gamzigradska banja, Bujanovačka banja i posebno Vranjska banja.
Osobe koje imaju probleme sa zglobovima, pomoć pronalaze u Lukovskoj banji, Banji Koviljači i Atomskoj banji.
Problemi sa kičmom se leče u Rusandi, Vrdniku, Junaković banji, Kanjiži, Ovčarskoj banji, Jošaničkoj banji, Palanačkom Kiseljaku, Selters banji i Ribarskoj banji.
Problemi sa kostima se najbolje leče u Ribarskoj banji, Rusandi, Ovčarskoj banji, Kanjiži.
Banjsko lečenje reume, problema sa zglobovima, kičmom i kostima
Mnogi ljudi boluju od blažih ili težih oblika reumatizma. Svako reumatsko oboljenje se razlikuje u odnosu na to da li je nezapaljensko, zapaljensko ili degenerativno i u kojoj meri napada zglobno-koštani sistem.
Reumatska bolest može biti bolna, može progresirati , a može biti i konstantna, odnosno hronična. Najgori slučajevi reumatskih oboljenja dovode do invaliditeta.
Pošto reumatizam nije moguće u potpunosti izlečiti, lekari preporučuju, pored lekova, terapije koje podrazumevaju boravak u banjama i rehabilitacije koje se sprovode u njima. Na taj način se progresija reumatskog oboljenja usporava, a obolelima se nudi olakšanje i poboljšanje.
Balneoterapija, kao što joj i samo ime kaže, podrazumeva lečenje uz pomoć kupanja.
Kupanje se obavlja u vodi koja je bogata mineralima, a ti minerali se apsorbuju putem kože i na taj način pomažu u lečenju. U banjama su dostupne i peloidne terapije, odnosno terapije blatom koje su u svim slučajevima reumatskih oboljenja izuzetno povoljne.
Hronični reumatizam je kod nas najbolje lečiti u Junaković banji. Ova banja se nalazi na severozapadu Srbije, 4.5 km od Apatina. Na kraju banje se nalazi Junaković park šuma. Voda u ovoj banji izlazi sa 700 m dubine i ima temperaturu od 50º C. Ova termomineralna voda je vrlo sličnog kvaliteta kao i vode u Lipiku, Harkanju i Karlovim Varima u Češkoj.
U banji Junaković se obavljaju medicinske terapije koje leče skoro sve vrste reumatizma, neurološka i ortopedska oboljenja, kao i ginekološka oboljenja.
Gostima su na raspolaganju otvoreni i zatvoreni bazeni, ručna i podvodna masaža, tretmani mineralnim blatom.
Bolesti koje se leče u ovoj banji su degenerativni i zapaljenski reumatizam, deformacije kičmenog stuba i ekstremiteta, oboljenja zglobova i kostiju, stanja koja nastaju nakon povreda zglobova i kostiju, sportske povrede i postoperativna stanja nakon operacija zglobova i kostiju.
Takođe, u ovoj banji se mogu lečiti pacijenti koji boluju od problema sa centralnim i perifernim motornim neuronima i anomalijama nervnog sistema.
Druga banja koju preporučujemo za lečenje reumatizma je banja Kanjiža. Ova banja se nalazi na 6 km od Kanjiže. Otkrivena je još 1908. godine kada je izbušen arteški bunar čija je voda imala žutu boju, a cev je ispuštala zapaljiv gas.
Iste te godine gradska vlast je pokrenula sezonu kupanja i od tada se ova voda koristi za lečenje i oporavak.
Od 1976. godine, banja radi u okviru Centra za rehabilitaciju i rekreaciju. Banjska bolnica pruža rehabilitaciju i lečenje obolelih od degenerativnog i zapaljenskog reumatizma (vanzglobne i zglobne forme), kao i od stanja koja su nastala posle povreda lokomotornog aparata i kičmenog stuba.
Termalna mineralna voda u ovoj banji pripada kategoriji natrijum-hidrokarbonatno-jodno-bromidno-sulfidno-alkalnih hipertermnih voda. Njena temperatura iznosi 67º C.
Banja Koviljača se nalazi blizu Loznice u zapadnoj Srbiji, blizu Drine. Priroda oko ove banje je izuzetna, a okolina nudi i mnogo kulturno- istorijskih spomenika koje treba obići. Mineralne vode u ovoj banji su poznate još iz davnih vremena, a organizovan razvoj banjskog turizma je započeo još krajem 19. veka kada je kralj Aleksandar I Obrenović doneo ukaz o korišćenju.
Kralj Petar I Karđorđević je doneo odluku da se ovde podigne jedna moderna banja evropskog tipa.
Posle 1904. godine su na ovom prostoru nikle nove zgrade: hotel Podrinje, park, zgrada Uprave, itd.
Podignuta je i pruga od Šapca do Koviljače. 1934. godine je sagrađen Kursalon, jedinstveno arhitektonsko izdanje, kao i hoteli Beograd, Jadar i Srbija.
U banji se nalaze bogati izvori sumporovite vode i lekovito blato. Ova banja pripada hipotermama.
Temperatura vode iznosi od 15 do 32º C. To je voda sa umerenom mineralizacijom i neujednačenim hemijskim sastavom. Ima povećanog sadržaja magnezijuma, hlora i kalcijuma.
Od velikog je značaja bunar “Vuk Karadžić” u kome se nalaze anjoni gvožđa, kalijuma, magnezijuma, nitrata, natrijuma, karbonata, sulfata, bikarbonata, hlora i amonijuma.
Mikroelementi su rubidijum, litijum, brom, jod, fosfor, stroncijum, mangan, cink, aluminijum. Najvažniji izvori su oni sa gvožđevitom i sumporovitom vodom, a tu je i sumporovito blato. Voda može da se pije, da služi za kupanje i ispiranje.
Specijalna bolnica za rehabilitaciju koristi sumporovitu vodu i blato, kao i savremene terapijske procedure kako bi lečila reumatična oboljenja, degenerativne promene na zglobovima i kičmenom stubu, diskus herniju i sva stanja posle operacije diskus hernije, posttraumatska stanja donjih i gornjih ekstremiteta i kičmenog stuba i osteoporozu.
U banji Koviljači se od 2012. godine koristi primena vode i mineralnog blata u hladnom stanju. Ovo otvara potpuno novu mogućnost u lečenju inflamatornih reumatskih bolesti.
Lukovska banja je smeštena na istočnim padinama planine Kopaonik. Ovo lečilište je izuzetno atraktivno zbog svoje nadmorske visine i prelepe prirode u okruženju. Termomineralna voda koja dostiže temperaturu od 56 do 69º C ima izdašnost od 100 litara/s. Broj izvora je veliki (37).
Ove termomineralne vode su najverovatnije koristili i stari Rimljani jer postoje arheološke iskopine koje na to ukazuju.
Prvo savremenije kupatilo u novijoj istoriji sagrađeno je 1948. godine, a pravi razvoj banje počeo je krajem 20. veka kada je izgrađen hotel Kopaonik.
Kako kažu nadležne institucije, u ovoj banji se nalaze termalne vode koje imaju visok kvalitet u mineralnom sastavu (povoljan anjonsko-katjonski sastav, temperatura, rastvoren vodonik-sulfat).
Lukovska voda je sasvim solidno mineralizovana i poseduje više od 1 g/l rastvorenih čvrstih sastojaka.
Takođe, prisutne su i velike količine jona magnezijuma, natrijuma, hidrokarbonata, kalcijuma i rastvorenog vodonik-sulfida koji ima odličnu apsorpciju putem kože i pomaže u lečenju kožnih i reumatskih oboljenja. Za lečenje reume najviše se koristi blato koje se pravi mešanjem sa termalnom vodom.
Ova banja se preporučuje za lečenje reumatoidnog artritisa, Behterevljeve bolesti, psorijatičnog artritisa, spondiloze krsnog i vratnog dela kičme, lumboišijalgije, gonartroze, osteoartroze malih zglobova stopala i šake, mialgije, burzitisa, distorzija, itd.
Ribarska banja se može pohvaliti lekovitim vodama koje pomažu u lečenju koštano-zglobnih, degenerativnih i ortopedskih oboljenja. Ova banja se nalazi na padinama Velikog Jastrepca. Udaljena je 35 km od Kruševca. Prva ispitivanja voda u ovoj banji su rađena još 1834. godine po naredbi knjaza Miloša Obrenovića.
U Ribarskoj banji ima 6 različitih izvora mineralne vode sa toplom i hladnom vodom. U terapijske svrhe su najprimenljiviji oni izvori čija temperatura vode ne prelazi 38º C.
Ovde postoji četiri izvora sa toplom voda čija se temperatura kreće od 35 do 41.5º C i dva izvora sa nešto hladnijom vodom, odnosno jedan sa mlakom (27.5º C) i jedan sa hladnom (16.1º C). Ovaj najhladniji se koristi samo za piće, a ostali se koriste za kupanje i piće.
Izvori u Ribarskoj banji su sumporoviti homeotermi, slabo su alkalni i imaju veće količine natrijum silikata, natrijum karbonata, sumporne i hlorne kiseline, malo gvožđa, aluminijuma i magnezijum karbonata.
Sumpor odlično deluje na sve probleme vezane za kosti, mišiće i zglobove, leči reumatska oboljenja i povoljan je za terapije nakon uganuća, preloma ili hirurških intervencija.
Bolničko banjsko lečenje se odvija unutar Specijalnog zavoda za lečenje i rehabilitaciju obolelih od ortopedskih, koštano-zglobnih i degenerativnih oboljenja. Kompleks zavoda sadrži više zatvorenih bazena sa termomineralnim vodama u kojima se obavljaju terapije.
Pored toga, dostupni su i razni aparati uz pomoć kojih se leče i rehabilituju osobe koje se oporavljaju od ortopedskih oboljenja ili nakon operacija koštano-zglobnog sistema.
Banja Rusanda se nalazi na obali istoimenog slanog jezera ili slatinskog staništa blizu mesta Melenci. Rusandsko blato je veoma lekovito, a banjsko lečilište datira iz 1867. godine.
Specijalna bolnica za rehabilitaciju nudi pacijentima lečenje i oporavak nakon operacije diskus hernije, nakon sportskih povreda, povrede ligamenata, meniskusa, mišića ili posle ugradnje veštačkog kuka.
Takođe, sve osobe koje su pretrpele prelom kostiju ili iščašenja, mogu se rehabilitovati u ovoj banji.
Rusanda se preporučuje reumatološkim bolesnicima koji pate od gonartroze, spondiloze, koksartroze, reumatoidnog artritisa, gihta, osteoporoze i vanzglobnog reumatizma. Posebno se preporučuje za deformitete lokomotornog sistema kod dece: skolioza, lordoza, kifoza, loše držanje, ravna stopala, itd.
U Specijalnu bolnicu u Rusandi mogu doći i oboleli od Parkinsonove bolesti, multipleks skleroze, kao i paraplegičari, kvadriplegičari i hemiplegičari.
U banji Rusanda i u njenoj bolnici se radi prva faza rehabilitacije, odnosno medicinska rehabilitacija svih onih bolesnika kod kojih je moguć nastanak trajnih posledica.