Grdelička klisura – informacije i zanimljivosti

0

Klisura predstavlja usku rečnu dolinu, koja je duboka i nalazi se najčešće između dve planine. Uglavnom ima visoke i strme stranice, i nastaje vertikalnom erozijom ili fluvijalnom kako se stručno naziva. Fluvijalna erozija je razaranje stena usled delovanja vetra, vode ili jednostavno zbog sile gravitacije, a koja za posledicu ima produbljivanje rečnog korita i na taj način  stvara klisure. Drugi nazivi za klisuru su sutjeska ili tesnac.

Naša država obiluje klisurama, a najviše se mogu naći u istočnom i jugozapadnom delu Srbije. Klisure su poznate po svojoj lepoti, kao i mnogobrojnim šumama koje su zapravo poluprašume. Takođe su bogate vegetacijom i životijskim svetom.

Još od davnina, klisure su bile veoma korisne ljudima. Stanovnici su se krili u ovim nepristupačnim predelima, bežeći pred napadima neprijatelja, koji nisu poznavali ovo područje, i na taj način su nastala sela, čak i manastiri oko klisura.

U jugoistočnoj Srbiji nalazi se jedna od naših najpoznatijih rečnih dolina – Grdelička klisura koja je još poznata pod nazivom “Zla dolina” kao i “Balkanska lepotica”, ona nalazi se u dolini reke Južne Morave i naziv je dobila po naselju Grdelici koje je locirano na samom ulazu u klisuru sa severne strane, a osim Grdelice tu su varošice Vladičin Han i Predejane. Sama klisura je dugačka čak 34 kilometara, a dubina joj doseže 550 metara. Ona predstavlja sponu između Vranjske i Leskovačke kotline.

Grdelička klisura je možda jedna od najpoznatijih kod nas, ali nažalost, poznata je po tome što predstavlja opasnost po vozače. Ovde su odroni i erozije česti, a izazivaju ih seče šuma, koje nisu legalne, kao i nesavesni vozači. Saobraćajne nesreće ovde nisu retkost i mnogi životi su u ovom području izgubljeni.

Divlja Grdelička klisura je u prošlosti bila nenaseljena, saobraćaj se odvijao preko Novog Sela, Mrkovice i Vrele Reke, ili preko sela Graova, Jastrepca i Repišta.

Grdeličkoj klisuri na važnosti daje i koridor 10, koji prolazi baš tuda. Koridor povezuje Austriju, Mađarsku, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku, Makedoniju i Grčku. Izgradnjom ovog koridora, Srbija se približila ulasku u Evropsku Uniju, čime joj je transport regulisan po standardima Evropske Unije i ostavlja mogućnost za dalje napredovanje i modernizaciju. Saobraćaj je ubrzan, a transport putnika, kao i trgovina podižu se na jedan viši nivo. Ova izgradnja uvodi Srbiju u moderno doba.

Međutim, ovo područje je jako nezahvalno kad je gradnja u pitanju. Osim čestih odrona i erozija, tu postoji i klizište. Potporni zid koridora 10 se urušavao nekoliko puta i stručnjaci i dalje pokušavaju da pronađu rešenje i završe sa izgradnjom. Poslednje obrušavanje bilo je u avgustu mesecu i trajalo je čitava dva dana. Naime, zid od 700 metara se obrušavao, a sve kao posledica loše gradnje i nezahvalnog područja. Podnete su prijave protiv čak 16 inžinjera, a postoje pretnje da će im se i oduzeti licenca za rad. Priča se o potpunom rušenju brda, ali krajnje rešenje još uvek nije pronađeno.

Železnica koja prolazi kroz Grdeličku klisuru bila je i meta bombardovanja. Dvanaestog aprila 1999. godine, za vreme NATO represije, voz je pogođen dok je prolazio kroz Grdeličku klisuru. Prema podacima smatra se da je tada stradalo preko trinaestoro ljudi, čiji su posmrtni ostaci pronađeni, dok se za veliki broj ljudi smatra da su nestali, tako da nije poznat tačan podatak koliko je putnika tom prilikom nastradalo.

Što se same varoši Grdelice tiče, to je gradsko naselje koje se nalazi u Jablaničkom okrugu u gradu Leskovcu. Ova varošica broji svega 2 136 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011. godine. Nekada se ovo naselje zvalo Grad Jelica, a zatim je njegov naziv skraćen na  Gradelica, da  bi od ovog naziva nastalo je ime Grdelica.

Ovde je tokom 20. Veka bila veoma razvijena privreda. Prvo je otvorena fabrika u kojoj su se proizvodili gajtani, šijak i sukno. Nakon oslobođenja od Turaka, privreda je doživela svoj vrhunac,  započeta je proizvodnja i prerada vune, fabrika je brojala milionsku dobit, a u njoj je radno mesto pronašlo preko 700 ljudi.

Ovo mesto ima bogatu istoriju, koja datira još iz vremena Stefana Nemanje,  kom je Vizantija dala ovaj deo na upravu. Takođe, ovo mesto je bilo od značaja i tokom vladavine Turaka, a u to vreme nazivalo se Derven. Ovde je bila glavna stanica karavana, bilo je bilo poznato po hanovima, kojih je po nekim podacima  bilo preko 20. Ljudi su ovde nalazili prenoćište, hranu i piće, a mogli su da uživaju i u muzici i ženama.

Ovde se odigrala poznata bitka kod Dedobarskog hana kada su Turci zauzeli Grdeličku klisuru i zatvorili prolaz. Bitka je rezultirala dizanjem hana u vazuh zajedno sa ljudima koji su ga branili. Turci su odneli pobedu, a proslavili su je odsecanjem glava našem stanovništvu da bi ih kasnije okačili na most. U ovom periodu, otvorena je i prva škola, u kojoj su se na početku učili samo crkveni predmeti, a kasnije je uvedena i svetovna nastava. Grdelica i Grdelička klisura oslobođeni su od Turaka 8. i 9. januara 1878. godine.

Nakon oslobođenja, izgrađena je železnica, i varošica je počela da napreduje. Bila je poznata po obilju kafana i ljudima koji su tu svraćali. Izgradnjom železnice, počeo je i procvat Grdelice.

Na desnoj obali Južne Morave, tačnije na obodima Grdeličke klisure izgrađena je od strane našeg poznatog arhitekte XX veka, Momira Korunovića,  crkva Svetog Jovana Krstitelja. Kamen temeljac ove crkve postavljen je 1937. godine, a crkva je završena 1940. godine i cena celokupne izgradnje koštala je u to vreme 2 miliona dinara. Crkva je postala najpoznatija u tom delu naše zemlje. Ikonostas je radio emigrant iz Rusije Ivan Diki, koji ga je uradio ga duborezom, dok je na desnoj strani priprate urađena bista Svetog Jovana Krstitelja u čiju čast je i podignuta ova crkva.

Vladičin Han je naselje koje se nalazi u Pčinjskom okrugu. Varošica broji 8 030 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011. godine. Prvo pominjanje je datira od pre 120 godina. Naziv je dobila po kući, odnosno hanu, koji je bio jedini na putu. Legenda kaže da je to bila kuća Stefana Grka koji je bežao od Turaka, koja je kasnije postala  glavna stanica za zaustavljanje karavana. Kuću je zatim prodao nekom vladiki i tako je i nastao naziv ovog mesta – Vladičin Han. Ubrzo nakon ovoga, tu je počelo da se gradi i razvija naselje. Godine 1886. izgrađena je železnička stanica, a 1910. godine je napravljen most na Južnoj Moravi. Sve ovo je samo još više doprinelo razvoju ovog mesta i same Grdeličke klisure.

Tokom Prvog svetskog rata, naselje je doživelo veliki udar od strane okupatora. U to vreme prema popisu stanovništva iz 1921. godine, zabeleženo je samo 317 stanovnika. Međutim, uspeli su da se povrate i u periodu između dva svetska rata postali su poznati po trgovini i zanatstvu. Prvo preduzeće koje je ovde formirano proizvodilo je crep i cigle. Fabrika je otvorena 1930. ili 1931. godine, i tu je radilo 25 radnika. Godine 1937. otvoreno je prvo državno preduzeće „Duvanska stanica“, a duvan su uvozili jos iz vremena pre Prvog svetskog rata. Struju su konačno dobili 1938. godine, a od tad počinje njihov pravi razvoj.

Drugi veliki udar, doživeli su za vreme Drugog svetskog rada, kada su bili pod bugarskom okupacijom pune četiri godine. U tom periodu spaljeno je 1 160 zgrada. Vladičin Han je oslobođen 8. septembra 1944. godine.

Predejane, treća varošica koja se nalazi u Grdeličkoj klisuri, nalazi se na nadmorskoj visini od 295 metara. To je naseljeno mesto u Jablaničkom okrugu, broji 1 222 stanovnika prema popisu stanovništva od 2002. godine.

Grdelička klisura, možda nije najlepša koju Srbija ima da ponudi, ali ima bogatu istoriju. Pretrpela je mnoge udare, ali je stanovništvo uvek uspevalo da se podigne na noge i stvori još veće i razvijenije centre. Ova klisura je od najvećeg značaja za saobraćaj i transport u Republici Srbiji i vodi našu državu ka modernizaciji i Evropskoj Uniji.

Legenda

Mnogo legendi okružuje odavno poznat Momin kamen, po najpoznatijoj grupa devojaka iz sela Dupljana je pošla da opere rublje na Moravi, kako je dan dalje odmicao, a jedana od njih se još nije pojavljivala kući zabrinuta majka je otišla da je potraži, na reci ju je zatekla kako razgovara sa turskim vojnicima. Ubeđivala je i pozurivala kćerku da krene sa njom kući, ali kako je ova nije htela poslušati, majka ju je proklela rekavši: “Dabogda se u kamen pretorila i tu ostala!”

Kletva se, nažalost, odmah obistinila I od tog dana se  lokalitet zove “Devojački kamen”, jer prirodna tvorevina nalik na devojku  sa korpom rublja na glavi i dalje stoji na istom mestu, ali se pod uticajem Bugarske okupacije među stanovništvom raširio novi naziv- “Momin kamen”.

Loading...

Pogledajte i ovo Još tekstova od autora