Deliblatska peščara – informacije i zanimljivosti

0

Peščare su manje peskovite površine sa elementima pustinjske klime i reljefom koji podseća na pravu pustinju, sa dinama, peščanim bedemima i drugim odlikama takvog reljefa. U današnje vreme najčešće su pošumljene ili zatravljene.

U Srbiji se peščare najčešće javljaju u Panonskoj niziji i nekim oblastima Podunavlja,  a najpoznatija i najveća je Deliblatska peščara.

Deliblatska peščara je pravi dragulj za najveće ljubitelje prirode, koji su pritom skloni avanturama i to u jedinstvenom ekosistemu.

Zanimljivosti o Deliblatskoj peščari

Deliblatska peščara smatra se jednom od poslednjih pustinja u Evropi i najvećih evropskih kontinentalnih peščara. Poznata je i pod nazivom „Evropska Sahara“. Nalazi se u Panonskoj niziji, u njenom jugoistočnom delu, tačnije u južnom Banatu, između Vršačke, Tamiške ravni i ravni Dunava. Peščara se prostire između Dunava i jugozapadnih padina Karpata.

Peščara je elipsastog oblika, a prostire se na površini od oko 350 km2. Predstavlja najveću akumulaciju nevezanog peska u Evropi.

Postoji više teorija o njenom nastanku. Po nekim terorijama, peščara je dno Panonskog mora. Po drugim pretpostavkama, postoji mogućnost da se pesak iz Panonije preko Dunava nakupio pred ulazom u Đerdapsku klisuru, pa ga je vetar naknadno pokrenuo sa plavina i zasuo oblast na kojoj se danas nalazi Deliblatska peščara.

Prema trećoj pretpostavci, karpatske reke Karaš, Moravica, Nera i Brzava, spriale su pesak koji se nataložio ispred Đerdapske klisure još u ledenom dobu, a zatim ga je vetar duvajući na jugozapad naneo na prostor današnje peščare i tako je formirao.

Reljef peščare je dinski, sa dinama visine oko 70 do maksimalno 197 metara (kota Mala Čoka), a u udolinama do 30 metara.

Mineralni sastav peska od kojeg je sačinjena Deliblatska peščara čine krečnjak, kvarc i feldspati.

  1. godine u Deliblatskoj peščari je boravio i naš poznati lekar i botaničar, Josif Pančić.

Klima u peščari

Klima u Deliblatskoj peščari podseća na pravu pustinjsku klimu. Umereno – kontinentalna, sa velikim temperaturnim razlikama u rasponu od -25 do +45°C.

Zimi duva Košava, nekad i uraganskom brzinom od 140 km/čas.

Iako ima dovoljno padavina, one se ne zadržavaju na površini. Deliblatska peščara nema nadzemnih vodotokova. Podzemne vode se nalaze na dubini od 30 metara. 

Biljni i životinjski svet

Zbog svoje jedinstvene lepote, specifične flore i faune, Deliblatska peščara je proglašena specijalnim rezervatom prirode.

Zbog svojih karakteristika, biljne i životnjske vrste Deliblatske peščare predstavljaju posebnu geografsku oblast nazvanu Deliblatikum.

Na međunarodnom nivou, rezervat Deliblatska peščara predstavlja centar biodiverziteta, i to kao jedno od najbitnijih staništa ptica i biljaka u Evropi.

Rezervat Deliblatska peščara se nalazi u takozvanom evropskom Zelenom pojasu, trebalo bi da postane područje Natura 2000, evropske mreže zaštićenih oblasti, i nalazi se na preliminarnoj listi UNESCO, kao područje jedinstvenih prirodnih vrednosti.

Deliblatska peščara ima tri zone zaštite biljnog i životinjskog sveta. U zoni prvog stepena zaštite, koju čini oko 7% teritorije peščare, nije dozvoljena bilo koja druga aktivnost osim naučnoistraživačkog rada i edukacije. U zoni drugog stepena zaštite, koju čini oko 23% teritorije, dozvoljen je lov, pčelarenje, gajenje stoke, i ribolov. U zoni trećeg stepena zaštite dozvoljeno je bavljenje šumarstvom i lovstvom. 

Flora Deliblatske peščare

Vegetacija Deliblatske peščare je stepa i šumo-stepa i raspoređena je na dinskom reljefu, sa stepskim, šumskim, peščarskim, močvarnim i vodenim biljnim zajednicama. Karakteristična je po kombinacijama stepskih i šumskih biljnih vrsta, sa prelazima od stepske ka šumskoj vegetaciji i obrnuto.

U Deliblatskoj peščari postoji oko 1000 biljnih vrsta, a najčešće su to biljke karakteristične za stepe, i to stepski božur, banatski božur, bademić i mnoge druge.

Autohtono drveće u Deliblatskoj peščari čine hrast lužnjak, virgilijski hrast i bela lipa, ali su to malobrojne preostale šume. Uglavnom se na više od polovine Deliblatske peščare nalaze zasađene šume koje čini drveće crnog i belog bora i bagrema. U peščari se može naći i kleka koja je samonikli četinar.

Najznačajnini lokaliteti Rošijana i Crni vrh zaštićeni su kao spomenici prirode još davne 1912. godine, iz razloga što predstavljaju celine očuvanih karakterističnih elemenata razvoja vegetacije Deliblatske peščare.

Zaštićene prirodne retkosti su i neke biljke koje se mogu nači u Deliblatskoj peščari, kao što su biljka ovčije runo, velika sasa, banatski božur, stepski božur, šerpet, mrazovac i kockavica, zdravac, a peščara je poznata i po brojnim vrstama orhideja koje su takođe zaštićene. Mnogi ljubitelji i poznavaoci iz čitavog sveta dolaze svakog proleća u Deliblatsku peščaru da bi uživali u lepotama 20 različitih vrsta orhideja koje se tu mogu naći.

Neke oblasti Deliblatske peščare koje se nalaze blizu Dunava karakteristične su i po močvarnoj vegetaciji, a posebno bogatstvo predstavljaju prirodne retkosti kao što su beli i žuti lokvanji.

Fauna Deliblatske peščare

Faunu Deliblatske peščare uglavnom karakterišu životinje iz stepskih staništa, kao i peščarski insekti. Mnoge životinjske vrste koje tu žive su prava retkost i ne mogu se naći na drugim lokacijama u Evropi.

Zbog različitih vrsta ptica koje žive ili dolaze u Deliblatsku peščaru, područje predstavlja jedno od najznačajnijih staništa ptica u Evropi – IBA područje.

Najpoznatije životinjske vrste u Deliblatskoj peščari su: stepski soko, orao krstaš, slepo kuče, stepski skočimiš i tekunica. U šumama peščare žive vukovi, srne, jeleni i divlje svinje. U vodenim ekosistemima oko Dunava gnezde se ptice močvarice, a oni su i privremena staništa ptica selica. Zimi na nezaleđenom Dunavu masovno obitavaju divlje guske i patke.

Deliblatska peščara je jedino svetski poznato stanište endemske vrste insekta nazvanog tentirija.

U peščari žive i brojne vrste glodara, kao što su tekunica i stepski skočimiš. Na delu peščare nazvanom Zagajička brda, nalazi se stanište i reproduktivni centar slepih kučiča. Ovi glodari su na listi ugroženih vrsta.

Najređa ptice u Rezervatu su orao krstaš i stepski soko. Područje peščare je i gnezdilište međunarodno važnih ptica selica. Dunav i njegove obale su najveća selidbena stanica ptica močvarica u Srbiji po broju i raznolikosti vrsta koje tu dolaze. Hranu za ptice obezbeđuju im brojne vrste vodozemaca, riba, mekušaca, biljaka i gmizavaca kojih ima u izobilju. Peščara je poznata i po tome što se je na obalama Dunava nastanjena najveća kolonija laste bregunice u srednjoj Evropi. Tu se nastanjuje i mali kormoran, koji je svetski ugrožena vrsta, ali i prirodne retkosti crni ibis i patka crnka.

Peščara je poznata i po staništima retkih slepih miševa koji se nalaze na listi ugroženih vrsta sveta, i to resastog šišmiša, trobojnog šišmiša i smeđih dugoušana.

Deliblatska peščara poznata je i po činjenici što je jedino preostalo stanište vukova u Panonskoj niziji.

Lovište Deliblatska peščara

Deliblatska peščara je i svetski poznato lovište, koje svake godine posećuju lovci iz čitavog sveta. Sa potrebnim dozvolama, mogu pokušati da ulove jelena ili divlju svinju, a najhrabriji mogu da se oprobaju i u lovu na vukove.

Lovište je ravničarskog tipa, a dine koje čine reljef peščare, obrasle su šumsko -stepskom vegetacijom. Ukupna površina lovišta je 31.036 ha. Okruženo je sa tri reke, Dunav, Karaš i Tamiš.

Lovište je opremljeno potrebnim lovno-tehničkim objektima. Ima otvorene i ograđene delove. U otvorenom delu lovišta nalaze se jeleni i srne, divlje svinje, divlje patke i divlje guske. U letnjem periodu, kad nema dovoljno padavina, voda se obezbeđuje u veštački izgrađenim pojilištima za životinje. U ograđenom delu lovišta površine 1850 ha, nazvanom „Dragićev hat“ organizovana je proizvodnja, gajenje i lov jelena i divljih svinja, a u ograđenim delovima „Šumarak“ (površine 240 ha) i „Flamunda“ (površine 280 ha), gaje se divlje svinje koje se love posebnim načinom lova nazvanim „pogon“ u kome učestvuju grupe od 10 – 15 lovaca.

U delu lovišta nazvanom „Labudovo okno“ (površine 2,500 ha), organizuje se lov na divlje guske i divlje patke, koje nastanjuju ovaj kraj u toku jeseni i zime.

Lovište ima organizovan smeštaj za lovce uz domaću kuhinju u apartmanima i lovačkim kućama koje se nalaze u samom lovištu. 

Rekreacija, sport

Pored lova po kome je Deliblatska peščara nadaleko poznata, njene karakteristike pružaju i mogućnosti za ribolov, rekreaciju, ali i turizam.

Šetnja po Deliblatskoj peščari može vam omogućiti da u divljini vidite na otvorenom pravu divljač, poput jelena, srna, divljih svinja i to nedaleko od vas.

U peščari postoji i otvoreni bazen koji je jedino kupalište u kraju, a ispunjen je termalnom, prirodno jodiranom vodom, toplote 24,8 °C.

U peščari postoje i tereni za košarku, fudbal i odbojku.

Poznato izletište

Peščara ili Pesak kako je mnogi zovu, je popularno izletište u kome mnogi imaju svoje vikendice. Ima i puno izletničkih kućica za odmor i roštiljanje.

Devojački bunar – posebno je mesto za izlet. Za njega je vezana priča o lepoj Srpkinji koja se zaljubila u Turčina, zbog čega su je sunarodnici kamenovali i ubili. Devojački bunar jedan je od sedam bunara koji se nalaze u Deliblatskoj peščari.

Kako otići u Deliblatsku peščaru?

Deliblatska peščara udaljena je oko 30 kilometara od Pančeva. Najbolje je do nje otići putem koji vodi preko Pančeva i Smedereva ka Beloj Crkvi.

Šta se nalazi u blizini Deliblatske peščare?

U blizini Deliblatske peščare nalazi se i grad Bela Crkva koji bi mogli da obiđete ukoliko imate vremena. Najpoznatiji je po festivalu cveća koji se održava svake godine u junu.

Ukoliko idete u Deliblatsku peščaru leti, ne bi trebalo da propustite ni da se okupate na nekoj od plaža koje se nalaze na obalama Dunava. U blizini Bele Crkve se nalaze mnoga veštačka jezera na kojem leto provode mnogi meštani, kamperi i drugi posetioci.

Loading...

Pogledajte i ovo Još tekstova od autora